Ljubavno pismo

Ženo moja, ponekad te gledam dok kuhaš, dok se smiješ s djecom ili dok zaspiš na kauču usred filma, i shvatim da te volim drugačije nego prvih dana. Ne manje, nego dublje. Na početku je to bio tvoj osmijeh. Danas je to sve ostalo: kako držiš kuću na okupu kad se sve ruši, kako znaš šta mi treba prije nego što kažem, kako i nakon najgoreg dana nađeš snage za šalu. Znam da ti ne kažem dovoljno često koliko te cijenim. Svakodnevica nas pojede, računi, obaveze, roditeljski sastanci. Zato ti pišem, da ostane crno na bijelo. Ti si moj dom. Da mogu birati ponovo, izabrao bih isto, svaki put. Hvala ti za sve ove godine i za sve koje dolaze. Tvoj muž, i dalje zaljubljen

Ljepotice moja, znaš li onaj trenutak kad se smiješ toliko da zatvoriš oči? E, taj trenutak je razlog zašto ti pišem. Želim da ih bude što više. Otkad si u mom životu, sve je malo glasnije i šarenije. Petkom više ne znam šta je dosada, nedjeljom imam plan, a ponedjeljkom razlog da izdržim do večeri. Volim tvoju tvrdoglavost kad si u pravu i tvoju iskrenost kad nisi. Volim kako u autu pjevaš pogrešne riječi i kako se praviš da ne znaš da su pogrešne. Ne znam šta nas sve čeka, ali znam da želim da to saznam s tobom. Polako, korak po korak, ruku pod ruku. Tvoj zaljubljeni

Mila moja, znam da su ovi dani teški. Vidim to po tome kako se smiješ malo kraće i kako dugo gledaš kroz prozor. Ne moraš mi ništa objašnjavati. Želim samo da znaš nekoliko stvari. Ne moraš biti jaka svaki dan. Smiješ biti umorna, tužna i ljuta, i to ne mijenja ništa u tome koliko te volim. Tu sam za čaj u ponoć, za šetnju bez cilja, za tišinu kad ti ne treba razgovor i za razgovor kad ti ne treba tišina. Ne mogu skinuti sav teret s tvojih ramena, ali ga mogu nositi s tobom. Ovi dani će proći. A kad prođu, bit ću tu, kao i sada. Tvoj, uvijek uz tebe

Mužu moj, rijetko ti pišem, jer mislim da znaš. Ali danas želim da pročitaš ono što se podrazumijeva, jer se baš to najlakše zaboravi reći. Hvala ti za jutra kad prvi ustaneš i ostaviš mi toplu kafu. Za noći kad si ustajao umjesto mene. Za strpljenje u danima kad nisam bila lako društvo. Volim kako se smiješ s djecom, kako popravljaš stvari po kući s ozbiljnošću hirurga i kako me i dalje držiš za ruku u prodavnici, kao da se bojiš da ću pobjeći. Neću pobjeći. Ovdje mi je dobro. Ovdje sam kod kuće, pored tebe. Tvoja žena, zauvijek tvoja

Dragi moj, pišem ti ovo jer ti uživo nikad ne uspijem reći sve, a da se ne nasmijem ili ne pocrvenim. Sviđa mi se kako me gledaš kad misliš da ne primjećujem. Sviđa mi se tvoja jakna koja je nekako završila u mom ormaru i tvoj smijeh kad pričaš o nečemu što voliš. Sviđa mi se što uz tebe ne moram biti savršena. Znam da ponekad šutiš kad te nešto muči. Želim da znaš da sa mnom možeš pričati o svemu, i o lijepom i o teškom. Tu sam, i ne idem nigdje. Hvala ti što si moj mir, moja zabava i moj najbolji prijatelj, sve u jednom. Tvoja, od srca

Dragi, sretan ti rođendan. Svjećice ćemo ugasiti večeras, ali ovo pismo je samo za tebe, da ga čitaš kad poželiš. Ove godine si prošao kroz mnogo toga. Posao, brige, dani kad si nosio više nego što je fer. A opet si ostao isti: dobar, strpljiv i uvijek spreman da nasmiješ druge, čak i kad ti nije do smijeha. Želim ti godinu u kojoj ćeš misliti malo više na sebe. Više mirnih jutara, više utakmica bez prekida, više putovanja i manje briga koje nisu tvoje. A od mene dobijaš ono što imaš i ovako: zagrljaj na kraju dana, nekoga ko te gura naprijed i nekoga ko te voli tačno takvog kakav jesi. Sretan rođendan, ljubavi. Tvoja

Ljubavi, ovo je prvi put da ti pišem ovako, polako i od srca, a ne na brzinu između dvije obaveze. Ne znam tačno odakle početi, pa ću početi od onoga što znam. Znam da se nasmijem kad vidim tvoje ime na ekranu. Znam da dan ima drugačiju boju kad se čujemo ujutro. Znam da mi misli same odlutaju do tebe, u gužvi, u tramvaju i u redu u pekari. Ne obećavam velike riječi. Obećavam male stvari koje se ponavljaju: poruku za laku noć, kafu kad ti dan bude dug i strpljenje kad nešto ne krene kako treba. Hvala ti što postojiš i što si baš u mom životu. Ovo je tek prvo pismo. Planiram ih još mnogo. Tvoja ljubav

Ljubavi moja, kod mene je sada kasno, a kod tebe možda još traje dan. Ta razlika u satima najmanje je važna stvar među nama, ali je osjetim svake večeri kad ugasim svjetlo i znam da te ne mogu zagrliti. Daljina me naučila da cijenim ono što se lako uzima zdravo za gotovo: tvoj glas u slušalici, poruku koja stigne baš kad mi treba, fotografiju tvog doručka. Brojim dane do sljedećeg susreta, ali ih ne brojim tužno. Svaki precrtani dan u kalendaru je korak bliže aerodromu i tvom zagrljaju. Kad ti bude teško, pročitaj ovo ponovo. Tu sam, samo malo dalje nego što bi trebalo. Volim te preko svih granica i vremenskih zona. Tvoja ljubav, uvijek blizu

Ljubavi, nije mi lako napisati ovo, ali je još teže šutjeti. Ono što se desilo nije bilo u redu i ne tražim izgovor. Riječi su izletjele brže od pameti, a ti zaslužuješ bolje. Najviše me boli to što su moje riječi povrijedile baš tebe, osobu do koje mi je najviše stalo. Ne tražim da odmah zaboraviš. Tražim samo priliku da pokažem da mogu bolje. Ne velikim obećanjima, nego malim, svakodnevnim stvarima: da slušam do kraja, da brojim do deset i da ti kažem kad me nešto muči, prije nego što postane svađa. Tvoj osmijeh mi je važniji od toga ko je bio u pravu. Izvini. Volim te. Tvoja ljubav, pognute glave

Ljubavi, danas je još jedna godina iza nas. Kad pogledam unazad, ne vidim savršenu priču. Vidim našu: selidbe, kasne večere, jednu poplavu u kupatilu, dva puta izgubljene ključeve i bezbroj jutara uz istu šolju kafe. Vidim i trenutke kad nam nije bilo lako. Svađe oko sitnica, umorne večeri, dane kad smo se jedva stigli pogledati. Ali nekako smo se uvijek vraćali jedno drugom, kao da smo se to odavno dogovorili. Hvala ti za strpljenje, za smijeh i za to što me i dalje biraš, svaki dan, i u lijepim i u teškim danima. Ne znam šta nam donosi sljedeća godina. Znam samo da je želim provesti s tobom. I sljedeću. I svaku poslije nje. Sretna nam godišnjica. Tvoja ljubav